| Abstract | Stečajni postupak za većinu poduzetnika, direktora i zaposlenika ima izuzetno negativnu konotaciju kao nešto što označava propast, uništenje, obustavu poslovanja, ugroženost egzistencije. No u okviru stečajnog postupka moguć je i nastavak poslovanja, zadržavanje radnika, preuzimanje novih poslova sve sa ciljem da se očuva znanje koje zaposlenici imaju, da se nastavi sa stvaranjem novih vrijednosti i da se pokuša tijekom stečajnog postupka ukloniti elementa koji su utjecali na pojavu negativnosti u poslovanju poduzeća, te ponovno stabilizirati poslovanje i omogućiti njegov nastavak na stabilnim osnovama. Pri tome odlučujuću ulogu ima stečajni upravitelj koji treba pravilno procijeniti mogućnosti za nastavak poslovanja, uložiti trud u vođenje poduzeća u okviru stečajnog postupka, te vjerovnici koji trebaju podržati stečajnog upravitelja u njegovim nastojanjima da se održi poslovanje. Stečajni zakon predviđa institut stečajnog plana koji bi trebao omogućiti nastavak poslovanja i zaključenje stečajnog postupka pri čemu nije rasprodana imovina stečajnog dužnika, radnici otpušteni, znanje izgubljeno. Uz to postoje i alternativni načini za zadržavanje poslovanja, izbjegavanje likvidacije i restrukturiranje stečajnog dužnika, koji bi u stečajnim postupcima trebali imati prednost nad likvidacijom s obzirom da su ekonomske prednosti takvog zaključenja stečajnog postupka nemjerljive za sve dionike radnike, vjerovnike, lokalnu zajednicu, pa i državu. Rad će prezentirati rezultate istraživanje provedenog među stečajnim upraviteljima vezano za stečajne postupke zaključene u razdoblju od 2015. do 2023.godine, te udio stečajnih dužnika u kojima je nastavljeno poslovanje za vrijeme stečajnog postupka, kao i nakon njegovog zaključenja.
Ključne riječi: stečaj, poslovanje, plan, zakon, restrukturiranje |
